|
|
| kolovoz, 2010 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
opisano do zadnjeg slova...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Nemrem se uhvatiti ni za glavu ni za rep.
Kako ces me ti onda razumjeti,moj dragi?Zao mi te bude nekada(svakim danom sve manje)..ali svrbe me prsti,napisati moram sve ono sto me zdere.
Bio je ponedjeljak,pa cetvrtak,onda petak,a bit ce ih jos.Ti si moja slabost.Uhvatim se ko pijan plota mentalne torture koju ni najjaci ne bi izdrzali.Ja mogu..i ti znas da ja to mogu.Zato me stavljas u iskusenja koja me deprimiraju i dovode do usijanja kada mi se cini da sam poluluda.
Dobro,promijenio si tijek i nacin razgovora.Vise nisi onako podjebavacko,satiricno zajeban.Ozbiljnije me pitas kako sam,cak si i zapamtio kada sam u tvom velegradu..sve nemrem bilivit.Pa sam onda odusevljena jer me uopce dozivljavas...pa se pomalo i plasim zasto je tome tako?!
Valjda ti znas sto ima u onome koji misli da nema nista.Ma mislim,znam ja koliko vrijedim,ali mi samopouzdanje nekada toliko nisko da ga ni pas s maslom ne bi pojeo,a kamoli vodio kuci.Eh..ma znam da me kuci voditi ne mozes,pitanje je bih li uopce i otisla u tom smjeru (vjerojatno bih,pa jucer sam ti priznala koliko volim "nasu" staru kucu)...
Jebiga,moj dragi,dobrano sam odljepila. A sta cemo sad?
Javiti se ili ne? E to je pravo pitanje...
"Hoces li da ti priznam koliko mi nedostaje nasa stara kuca?"-pitam nakostrijesena.
Upravo smo se vratili svatko sa svojeg putovanja.O tebi malo znam,takoreci nista.Ni koje ti je doba dana najdraze,ni sto radis prije nego li zaspes,o cemu sanjas..Znam da se tesko razbudjujes,znam da se saplices na tim tvojim dugackim nogama dok pokusavas doci do kupatila ne bi li umio zakrmeljite oci.Znam da volis kapucino...i to je sve moje znanje o tebi.Ostatak razgovora je "kako si"..."slusam"..."radim".."idem,kratak cu biti kao milimetar"..."moze li kasnije?"...a kada nije moglo kasnije?Strpljen.kazu,spasen.Strpljena sam i nervozna.
Drzati me tako na cekanju,a cekam nesto cega nema..kukavice jedna...kukavice...
Necu te vise cuti,ne odlazim u nasu "staru kucu"...mada se jedino tamo osjecam kao doma..neka te i dalje nema..kao da si mi ne znam kako prijeko potreban..za disane...necu umrijeti bez tebe..do jutra!
Uploaded with
